24.04.2012.

1 Maj praznik rada

svim radnicima na ovom svijetu sretan prvi maj dan rada..

1.05.2010 | Kultura in umetnost

Prvi maj – Praznik dela

V veselem duhu različnih praznovanj

Praznik prvi maj je zelo priljubljen praznik, saj je to dan, ko se naj ne bi smelo delati Poleg tega ta dan v sebi nosi toliko različnih pomenov, pestre zgodovine, navad in razlogov za praznovanja, da je o njem potrebno kaj napisati.

Zgodovina praznovanje prvega maja pravzaprav izvira še iz poganske Evrope, ko so praznovali začetek poletja in rodnost. Vendar se je s širjenjem moči krščanske vere začelo takšno praznovanje preganjati v začetku 17. stoletja, ko so praznik preimenovali Dan svetnikov. Kljub temu je prvotno bistvo praznika, zlasti na podeželju, kjer so močneje povezani z naravo, ohranilo, pravzaprav celo krepilo. Takšna tradicionalna praznovanja so bila polna petja in plesanja, ki so trajala vso noč. Čez čas je kapitalistična revolucija zbrisala mitološko vsebino, ki je izgubila na pomenu, vendar ostal je duh praznovanja. Vse do danes, le z drugačno vsebino.

Živel prvi maj, praznik dela

Prvi maj – Praznik dela

Prvi maj že dobro stoletje, skoraj po celem svetu, obeležuje mednarodni praznik dela in delavske solidarnosti oz. dan delavstva. Ta dan predstavlja mednarodni simbol solidarnosti vseh delavcev in je spomin na dogodke, ki so se zgodili v začetku maja 1886 v Chicagu. Delavci so takrat zahtevali osemurni delavnik, policija pa je njihove demonstracije krvavo zadušila, saj je bilo v spopadu ubitih več ljudi, pet delavcev pa je bilo obsojenih na smrt. Tako so na prvem kongresu II. internacionale v Parizu leta 1889 sklenili, da se vsako leto v spomin na čikaške delavce 1. maja organizirajo množične demonstracije, stavke in proslave, ki so postale oblika delavskega boja. Delavci so na dan praznovanja zaprosili delodajalce, da jim dovolijo cel ali vsaj pol prostega delovnega dne in leta 1895 je večina delodajalcev takim prošnjam tudi ugodila. Delavcem ni šlo le za priznanje njihovega delavskega praznika, pač pa je bilo praznovanje tudi zelo politično obarvano. Govorniki so na shodih vsako leto poudarjali aktualne politične dogodke, kljub temu pa prvomajska praznovanja niso prinašala nacionalnih sporov. Prvi maj se je kot delavski praznik obdržal in utrdil ter je danes v večini držav državni praznik.

Prvi maj v Sloveniji

Praznovanje prvega maja se je tudi na ozemlju današnje Slovenije začelo že z letom 1890; sprva v rudniških krajih, kmalu za tem pa tudi v industrijskih območjih v Trstu, Ljubljani in Mariboru. Sicer pa se je začetek socialističnega gibanja v Sloveniji označen šele z letnico 1896, saj je bila takrat v Ljubljani ustanovljena Jugoslovanska socialdemokratska stranka. Od leta 1948 je v Sloveniji prvi maj uzakonjen kot državni praznik in kot tak med Slovenci zelo priljubljen. Delavci so na prvi maj jutro začeli z budnico delavske godbe, ki so jih imela vsa industrijska in velika delavska središča. Budnici so sledili slavnostni sprevodi z delavci, ki so se za tisti dan lepo oblekli in v gumbnicah nosili rdeče nageljne in prvomajske značke. Skupaj s sorodniki so se nato odpravili na bližnji hrib ali gozd, kjer so se udeležili delavskih shodov in tam kurili kresove in v sprevodih nosili zastave. Seveda je za tem tudi sledila veselica s pijačo, jedačo in plesom.

Prvi maj, Praznik šeg in navad

Vendar prvi maj ni samo praznik dela, za Slovence je predvsem praznik šeg, navad in ne nazadnje tudi verskih obredov. Prvi maj je tako tudi prvi dan šmarnic, vsakodnevnih globokih verskih čaščenj Marije.

Danes je od vseh običajev pri nas najbolj ohranjen običaj kurjenja kresov na predvečer praznika. Splošno razširjen običaj je tudi postavljanje prvomajskega mlaja, ki je bil navadno narejen iz debla smreke, breze in bora, ki se jih ovije z bršljanom. Smrekov mlaj ima navadno na vrhu bunko in zastavo, pod smrekovino na vrhu pa na deblo pritrjene vence, spletene iz cvetja in zelenja. Slovenske vasi so včasih med seboj celo tekmovale, katera bo imela lepši mlaj, vaški mladeniči pa so jih celo noč stražili.

Mlaj – simbol svobode in bujne rasti

Prvi maj je zaradi vseh njegovih pomenov, zgodovine, navado tudi poln simbolike. Prvotno je bil tudi pomladni praznik, ob katerem so se veselili časa rasti in toplote, povezan je bil s čaščenjem zelenja, drevja in cvetja, od koder izvira tudi mlaj. Postavljanje mlajev na ta dan in z njim povezani običaji so torej veliko starejši. Mlaj torej ni samo prvomajski simbol svobode in samozavesti, ki mesec dni opozarja na pravice delavcev pač pa tudi ponazarja bujno majsko rast in zelenje narave in s tem starodavno predstavo o kozmični materi, ki poraja življenje. Različna pomena istega simbola sicer nimata dosti skupnega, vendar bistvo je, da je prvi dan meseca maja ali velikega travna že od nekdaj prazničen dan.

Naj gre za čaščenje pomladi, praznovanja dela prostega dne, spominjanja na delavske upore ali vsakodnevno obiskovanje Šmarnic. Dejstvo je, da je pred nami prekrasen mesec maj, mesec, ko vse cveti in tudi za to lahko praznujemo

Cvetoča češnja

Avtor: Tina Zdjelar, Svet je lep, PlanetBIO

Objavio/la majdanacc u 19:43, 0 komentar(a), print, #

14.11.2011.

PJETLOVI

Organizator borbe pjetlova umro nakon što ga je pijetao izbo nožem

(Foto: Shutterstock.com)

Čovjek koji je organizovao nezakonite borbe pjetlova u centralnoj Kaliforniji, preminuo je nakon što je izboden nožem zakačenim za jednu od ptica koje su učestvovale u borbi, prenose američki mediji.

Hose Luis Očoa (35) iz Kalifornije, umro je dva sata nakon što je primljen u bolnicu. U policiji navode da nisu čuli za slučaj smrti sličan ovom.

Očoa i drugi posmatrači borbe našli su se usred ringa, kada su policajci stigli na mjesto gdje su organizovane borbe. Policija je na lice mjesta došla kako bi suzbila dalje održavanje nelegalne aktivnosti.

Zatekli su pet mrtvih pjetlova, te druge dokaze protiv organizatora.

Borba pjetlova je nelegalan sport u Sjedinjenim Američkim Državama. Za borbe se uzgajaju posebne vrste pjetlova, koji se tokom borbe dovode u ring i ohrabduju da nasrću jedni na druge, dok suparnik ne bude oensposobljen ili mrtav.

Očoa je prošle godine platio kaznu u iznosu 370 USD nakon što je priznao da je učestvovao u obuci životinja za borbu.

Objavio/la majdanacc u 21:05, 0 komentar(a), print, #

13.06.2011.

U Starom Majdanu održana "Hašlamska nedjelja"

Tradicionalna manifestacija „Hašlamska nedjelja“ održana je protekle sedmice u Starom Majdanu. Manifestacija ja trajala dva dana i obilovala je nizom prigodnih sadržaja.

Manifestacija „Hašlamska nedjelja“ u Starom Majdanu održana je ove godine, prema riječima organizatora, po 135. put, premda se smatra kako ona ima i mnogo dublje istorijske korijene. Ove godine manifestacija je započela smotrom kulturno umjetničkih društava koja su svojim nastupom uveličali cijeli događaj. Manifestaciji je prisustvovao i veliki broj građana, kao i predstavnici društveno političkog života općine Sanski Most. Prisutnima se na početku obratio predsjednik mjesne zajednice Stari Majdan, Mirsad Avdagić, koji je zahvalio općinskim vlastima na velikoj pomoći u organiziranju ovogodišnje „Hašlamske nedjelje“ te podsjetio na značaj ove manifestacije za mještane Starog Majdana.
Također, Avdagić je posebnu zahvalnost uputio općinskim vlastima na brojnim realiziranim projektima na području mjesne zajednice Stari Majdan, te istakao očekivanje kako će se podrška nastaviti kada je riječ o realizaciji budućih planiranih projekata. Prisutnima se potom obratio i vd načelnik općine Sanski Most, dr. Mustafa Avdagić, koji je prošle godine izabran za gradonačelnika Starog Majdana.

Potom se pristupilo imenovanju novog gradonačelnika Starog Majdana, što je jedna od tradicija manifestacije „Hašlamska nedjelja“. Podsjetimo da mandat počasnog gradonačelnika ovog mjesta traje godinu dana. Predstavnici organizacionog odbora manifestacije odlučili su da to ove godine bude ministar finansija u Vladi USK, Sanel Mahić i njemu je svečano uručen stari željezni ključ, simbol mjesta.
Predstavnici mjesne zajednice Stari Majdan su se uručivanjem zahvalnica i prigodnih darova zahvalili svima koji su doprinijeli održavanju ove manifestacije. Darovi su uručeni bivšem načelniku općine i aktuelnom federalnom ministru, dr. Sanjinu Halimoviću, vd načelniku dr. Mustafi Avdagiću i kantonalnom poslaniku Asimu Kamberu. U revijalnom dijelu programa nastupio je ansambl „Devet rijeka“ te članovi KUD „Kozara“ iz Donje Ljubije i KUD „Brtatstvo“ iz Starog Majdana. Također, prisutni su imali priliku da posjete i pogledaju izložbu umjetničkih radova slikara Edina Hasanića iz Starog Majdana. Radovi ovog mladog umjetnika u najvećem broju slučajeva imaju motive staromajdanske čaršije, ali i drugih kulturno istorijskih spomenika općine Sanski Most. Upriličena je i izložba ručnih radova mještanke Alije Bešić, te izložba prepariranih životinja Hasana Sarhatlića. Drugog dana manifestacije održana su sportska natjecanja.

prilog sa tv 101...

vas majdanacc hasan......

Objavio/la majdanacc u 18:47, 1 komentar(a), print, #

22.03.2011.

STIGLO JE PROLJECE

Evo, kalendarski je počelo proljeće. Sunce se našlo u točki proljetnog ekvinocija kako bi to rekli astronomi. Priroda se budi i počinje bujati. Zima prepušta svoje mjesto toplijem vremenu, a Sunce će svakim danom biti sve više na nebu, a noći bivati sve kraće. Ponavlja se ciklus koji iz godine u godinu ne mijenja svoj ritam. No, ljudi su u zadnjih stotinjak godina ovladali tehnologijom koja do te mjere zagađuje naš okoliš, da zbog toga osjećamo posljedice u svakodnevnom životu. I priroda koja se počinje buditi to isto osjeća. Efekt staklenika zbog isijavanja stakleničkih plinova koje svakodnevno emitiramo u atmosferu dosegao je takvu koncentraciju da se počinjemo pitati je li kasno da spasimo prirodu na ovoj plavoj kugli koja nam je jedini dom.

Toga je bio svjestan jedan veliki čovjek, još prije više od 150 godina, koji je upozorio na posljedice koje nas čekaju ne budemo li se ponašali u skladu s prirodom. Bio je to Veliki indijanski poglavica Seattle koji je uputio rukom pisanu poruku, daleke 1854. godine, američkom predsjedniku Georgeu Washingtonu kada je ovaj poželio kupiti njegovu zemlju (današnja država Washington). Pa, eto, ja smatram da nema boljega načina da obilježimo još jedno buđenje prirode i života, do čitanja ovih mudrih riječi istinskog i velikog čovjeka koji je potekao iz te iste prirode, poruke koju nam je svima ostavio u nasljeđe prije više od stoljeća i pol. Pročitajte ju i zamislite se, koliko ima istine u njoj? Prepoznajete li sebe u tim riječima? Evo kako ona glasi...

"Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenoga čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja nama sveta.

Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca.

Rijeke su naša braća. One nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam, naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijeloga čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Ali možda je to zato jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?

Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, biljka i čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životima koje podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskoga cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: Bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju. Recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu, kao i što činimo mi sa svojom, da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života: on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega. Vidjet ćemo, jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta je zemlja draga Njemu, a škoditi zemlji, znači prezirati njezina Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlit će sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je za nas misterij, jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je Orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje".
vas majdanacc...hasan

Objavio/la majdanacc u 18:25, 0 komentar(a), print, #